Način priče
Dvorske dame
Velázquez gradi kraljevski portret oko pitanja tko koga gleda.
- Prostran atelje otvara se oko infante Margarite.
- Infanta u bijelom stoji između dviju pratilja.
- Velázquez zastaje uz visoko platno lijevo.
- Kralj i kraljica pojavljuju se samo u zrcalu na stražnjem zidu.
- José Nieto zastaje u svijetlom otvoru vrata iza skupine.
- Nekoliko likova gleda prema van i uvlači nas u sobu.
Dvorske dame (Las Meninas) slika je Diega Velázqueza iz 1656. koja prikazuje mladu infantu Margaritu među njezinim dvorskim damama i dvorskim slugama, sa samim slikarom pred golemim platnom te kraljem i kraljicom koji se odražavaju u zrcalu; izložena je u Museu del Prado u Madridu.
Što prikazuje slika Dvorske dame?
Soba se otvara oko infante Margarite, njezinih pratilja i slikara na poslu. Svjetlost ulazi zdesna i izdvaja likove pred dubinom interijera. Čini se da smo stigli usred susreta.
Velázquez je naslikao Dvorske dame 1656. godine. Slika spaja grupni portret, prizor ateljea i pitanje o samom gledanju. Osobe se mogu prepoznati, ali točna situacija i dalje dopušta različita tumačenja.
Museo del Prado, u čijem je vlasništvu slika, objašnjava da je naslikana 1656. u Cuarto del Príncipe madridskog Alcázara, upravo u prostoriji koju prikazuje. Većinu ljudi oko infante identificirao je pisac o umjetnosti Antonio Palomino, čija je povijest španjolskih slikara, objavljena 1724., Dvorskim damama posvetila zaseban odjeljak – jedino djelo koje je obradio na taj način. (Museo Nacional del Prado)
Tko su ljudi na slici Dvorske dame?
Infanta stoji blizu središta između pratilja. Jedna kleči kako bi joj ponudila malu posudu, dok se druga naginje prema njoj. Njihovi pokreti usmjeravaju pozornost na dijete, ne brišući ostatak sobe.
Prema Pradu, infanti služe dvije kraljičine meninas, odnosno dvorske dame: María Agustina Sarmiento i Isabel de Velasco. Desno su Mari Bárbola i Nicolasito Pertusato, koji zadirkuje mastifa; iza njih dvorska gospođa Marcela de Ulloa stoji uz jednog guardadamasa, odnosno pratitelja, a komornik José Nieto čeka na vratima u dnu. (Museo Nacional del Prado)
Lijevo Velázquez stoji pokraj velikog platna čiju oslikanu površinu ne vidimo. Odmaknuo se s priborom u ruci. Njegova prisutnost čini samo slikanje dijelom dvorskog prizora, dajući umjetniku mjesto među kraljevskim kućanstvom.
Crveni križ na Velázquezovim prsima znak je Reda Santiaga, koji je dobio tek 1659., tri godine nakon što je slika dovršena. Prema Palominu, kralj je naredio da se doda nakon umjetnikove smrti, a neki su govorili da ga je Filip naslikao sam. S Velázquezova pojasa vise ključevi njegovih dvorskih službi: 1651. imenovan je dvorskim maršalom, što mu je donijelo ugled, ali mu ostavilo malo vremena za slikanje. (Wikipedia)
José Nieto zastaje u svijetlom otvoru vrata u pozadini. Ne možemo biti sigurni dolazi li ili odlazi. Svjetlost oko njega otvara drugi put kroz sobu i vodi pogled u njezinu dubinu.
Tko se odražava u zrcalu na slici Dvorske dame?
Kralj i kraljica pojavljuju se u malom zrcalu na stražnjem zidu. Njihovi odrazi upućuju na prostor izvan vidljivog prizora. Potiču nas da razmislimo gdje bi kraljevski par mogao stajati i kako se naše motrište odnosi prema njihovu.
Prado lica u zrcalu prepoznaje kao Filipa IV. i Marijanu Austrijsku, infantine roditelje, koji promatraju prizor; trenutak tumači kao zastoj infante i njezinih slugu pri dolasku kralja i kraljice. Za muzej, zrcalo pretvara sliku u razmišljanje o činu gledanja, pozivajući promatrače da promisle o granicama između slikarstva i stvarnosti te o vlastitom mjestu u prizoru. (Museo Nacional del Prado)
O tome gdje stoji kraljevski par dugo se raspravljalo. Najraširenije je mišljenje da poziraju za platno koje Velázquez slika, pa slika prikazuje prostoriju iz njihova položaja; povjesničari umjetnosti H. W. Janson i Joel Snyder umjesto toga su sugerirali da zrcalo odražava portret na Velázquezovu skrivenom platnu. Nijedna teorija nije dobila opće prihvaćanje. (Wikipedia)
Likovi ne gledaju svi u istom smjeru. Neki se brinu za infantu, neki gledaju prema van, a drugi djeluju zaokupljeni svojim radnjama. Ta mješavina čini prizor trenutačnim, premda je raspored pažljivo kontroliran.
Što se dogodilo s Dvorskim damama nakon 1656.?
Najraniji inventari nazivali su sliku La Familia („Obitelj“). Oštećena je u požaru 1734. koji je uništio Alcázar, a restaurirao ju je dvorski slikar Juan García de Miranda, koji je gotovo potpuno preslikao infantin lijevi obraz. Platno je osim toga obrezano i s lijeve i s desne strane. (Wikipedia)
Slika je ostala u kraljevskoj zbirci, preseljena je u novu Kraljevsku palaču u Madridu, a u Museo del Prado ušla je pri osnutku muzeja 1819. Pradov katalog prvi ju je put nazvao Las Meninas 1843. Zbog njezine veličine, važnosti i vrijednosti slika se ne posuđuje za izložbe. (Wikipedia)
Zašto su Dvorske dame tako slavne?
Prado prostoriju naziva jednim od najuvjerljivijih prostora ikad naslikanih u zapadnoj umjetnosti, a sliku odlučnim korakom prema iluzionizmu, u kojem Velázquez nadilazi sličnost kako bi dočarao sam život. Od Palomina naovamo nikad nije izgubila status remek-djela, a malo je slika potaknulo toliko brojnih i toliko raznolikih tumačenja. (Museo Nacional del Prado)
Umjetnici joj od tada neprestano odgovaraju. Talijanski slikar Luca Giordano nazvao ju je „teologijom slikarstva“, Francisco Goya izradio je prema njoj bakropis 1778., a između kolovoza i prosinca 1957. Pablo Picasso naslikao je 58 interpretacija slike i njezinih likova, koje danas ispunjavaju jednu dvoranu Museu Picasso u Barceloni. (Wikipedia)
Slika povezuje vidljivu sobu s prostorom ispred nje. Nevidljiva oslikana strana platna, zrcalo i pogledi prema van ostavljaju naš položaj otvorenim pitanjem. Gledamo dvor, a istodobno osjećamo da smo možda ušli u njegovo vidno polje.
Detalji ukratko
Izvori i dodatna literatura
- Dvorske dame — Museo Nacional del Prado
- Biografija umjetnika: Diego Velázquez (Wikipedija, na engleskom)
- Dvorske dame (Wikipedija, na engleskom)