Način priče
Kiklop
Div preko cvjetnog grebena promatra usnulu nimfu. Redon njihovu razliku u veličini i neuzvraćenu ljubav pretvara u susret nalik snu.
- Div viri preko planine. Zaljubljen je.
- Jedno golemo oko. Za Redona je oko često značilo dušu.
- To je Galateja, morska nimfa, i spava. Voli drugoga.
- Slatke boje posvuda. Muzej kaže da ga čine još prijetećim.
- On je golem. Ona sićušna. Između njih cijela planina.
- Kod Ovidija on smrvi njezina ljubavnika pod stijenom. Redon slika samo njegov pogled.
Kiklop je slika Odilona Redona nastala oko 1914. na kojoj jednooki div Polifem iza planine promatra usnulu morsku nimfu Galateju; pripada Muzeju Kröller-Müller u Otterlu, u Nizozemskoj.
Što prikazuje Redonov Kiklop?
Iznad grebena pojavljuje se golemo oko, dok dolje među cvijećem spava mali lik. Redon kiklopa Polifema i morsku nimfu Galateju smješta u krajolik koji kao da pripada snu. Njihova razlika u veličini odmah uznemiruje.
Oko privlači pozornost prije djelomice skrivena tijela diva. Njegovo tamno središte ističe se pred licem toplih boja i blijedim nebom. Zaobljena glava može djelovati blago, ali nepomičan pogled i nametljivo. Slika ostavlja prostora za obje reakcije.
Zašto je Kiklopovo oko tako veliko?
Galateja leži usnula, nesvjesna promatrača iznad sebe. Njezino blijedo tijelo okružuju guste mrlje boje. Kontrast između njezina počinka i njegove budnosti daje prizoru napetost bez vidljiva sukoba.
Boja nosi velik dio priče. Cvijeće, zeleni i žuti tonovi te magličasti oblici stapaju se u zamišljen teren. Umjesto prikaza prepoznatljiva mjesta, krajolik prepušta boji i teksturi da prenesu raspoloženje susreta.
Muzej Kröller-Müller neprirodno veliko oko naziva najupadljivijim dijelom slike i objašnjava da je oko u Redonovu djelu često simbol ljudske duše i tajanstvenog, nepoznatog unutarnjeg svijeta. Oko bi tako moglo raditi dva posla odjednom: uhoditi Galateju i otvarati prozor u divov vlastiti unutarnji svijet. Muzej dodaje da neobične jarke boje pojačavaju prijetnju diva, odnosno oka. Slatkoća cvijeća ne poništava opasnost. Ona je izoštrava. (Muzej Kröller-Müller)
Kako je Redon komponirao Kiklopa?
Razlika u mjerilu razdvaja dva lika. Polifem se uzdiže iza grebena; Galateja zauzima malo zaklonjeno mjesto dolje. Planina skriva diva i istodobno postavlja prepreku između njega i usnula lika.
U mitu Polifemova ljubav prema Galateji ostaje neuzvraćena: ona voli Akida. Redon tu širu priču ostavlja izvan okvira. Usredotočuje se na promatranje i mitološku epizodu pretvara u susret čiji ishod ne vidimo.
Što se u mitu događa poslije?
Kao simbolist, Redon je fantazijom i nagovještajima istraživao unutarnje iskustvo. Ovdje preveliko oko može biti više od anatomske značajke: promatranju daje gotovo samostalnu prisutnost. Blistavi krajolik čini neobičan prizor i privlačnim i uznemirujućim.
Redon zaustavlja priču prije nego što postane nasilna. U Ovidijevim Metamorfozama sama Galateja pripovijeda što je bilo dalje. Polifem, koji pjeva na brežuljku, ugleda je s Akidom, otrgne golem komad planine i baci ga; stijena zatrpa mladića. Ispod stijene procuri krv, a Galateja, čineći jedino što joj Sudbine dopuštaju, pretvara Akida u potok koji zadržava njegovo ime. Redon ništa od toga nije naslikao, samo promatranje. Sliku, nastalu oko 1914., otprilike dvije godine prije njegove smrti 1916., Muzej Kröller-Müller ubraja među remek-djela simbolističke umjetnosti. (Perseus Digital Library (Ovid, Metamorphoses 13))
Polifem ostaje napola skriven iza grebena dok Galateja spava dolje. Udaljenost među njima dopušta nam razmišljati o njegovoj budnosti, njezinu neznanju i ljepoti krajolika. Nema završne geste koja bi razriješila te oprečne dojmove.
Detalji ukratko
Izvori i dodatna literatura
- Kiklop — Muzej Kröller-Müller
- Biografija umjetnika: Odilon Redon (Wikipedija, na engleskom)
- Kiklop (Wikipedija, na engleskom)