Everyday A Painting

Način priče

Ofelija

John Everett Millais · 1851-2 · Uljana boja na platnu · Nositelj: 76,2 x 111,8 cm; okvir: 110,5 x 145,8 x 14,5 cm · Tate

Millais okružuje utapajuću Ofeliju obalom čija složena ljepota pojačava tragediju.

Ofelija Johna Everetta Millaisa: mlada žena u srebrnasto izvezenoj haljini pluta na leđima u tamnom potoku, lica i otvorenih dlanova okrenutih prema gore, a uz nju plutaju cvjetovi; lijevo je trska, iznad vrba, a iza nje gusta zelena obala puna bilja i bijelih divljih ruža.
Ofelija, John Everett Millais, 1851-2. Google Art Project / Wikimedia Commons · John Everett Millais · Ofelija · 1851–2 · Tate · Javno dobro
  1. To je Ofelija iz Shakespeareova Hamleta, koja se utapa u potoku punom cvijeća.
  2. Lice joj se okreće prema gore među trskom.
  3. Gusta trska ispunjava lijevu obalu.
  4. Srebrna haljina širi se po vodi.
  5. Jarko cvijeće pluta kraj njezine spuštene ruke.
  6. Divlje ruže cvatu iznad njezina tijela koje pluta u vodi.
  7. Cvijeće nastavlja cvasti oko života koji nestaje.

Ofelija je slika Johna Everetta Millaisa iz 1851–2. koja prikazuje Shakespeareovu Ofeliju kako pluta potokom posutim cvijećem neposredno prije nego što se utopi; pripada Tateu i izložena je u Tate Britainu u Londonu.

Što se događa na Millaisovoj Ofeliji?

Prizor isprva djeluje spokojno: mlada žena pluta u potoku, blijeda haljina širi se vodom, a biljke ispunjavaju obale. No to je Ofelija iz Shakespeareova Hamleta, koja se utapa usred obilja života.

Millais zadržava prizor u uznemirujućoj nepomičnosti. Ofelijina usta su otvorena, dlanovi okrenuti prema gore, a haljina se širi površinom. Voda nakratko podupire lik dok prizor vodi prema njezinoj smrti.

Tateov kataloški zapis smješta prizor u IV. čin, 7. prizor Hamleta. Izbezumljena nakon što joj oca ubije Hamlet, njezin ljubljeni, Ofelija pada u potok kad se slomi grana dok se penje kako bi objesila svoje vijence. U pripovijedanju kraljice Gertrude raširena odjeća neko je vrijeme drži na površini dok pjeva odlomke starih napjeva, sve dok je natopljena haljina ne povuče dolje „u blatnu smrt“. (Tate)

Gdje je Millais naslikao Ofeliju?

Pejzaž nije bio tek ovlaš naslikana pozadina. Millais je radio na otvorenom uz rijeku Hogsmill kraj Ewella, proučavajući obalu gotovo tvrdoglavom pozornošću. Lišće, trave, vodene biljke i blato dobivaju pažnju koju bi drugi slikar čuvao samo za lice.

Millais je pozadinu započeo u srpnju 1851. u Ewellu u Surreyju, slikajući je prema pomnom promatranju prirode, kako su zahtijevala načela Prerafaelitskog bratstva. U pismu citiranom u Tateovu kataloškom zapisu žalio se da su muhe u Surreyju „mišićavije“ nego drugdje, da su mu prijetili sudskim pozivom zbog neovlaštenog ulaska na tuđi posjed i uništavanja sijena te da mu prijeti opasnost da ga vjetar otpuše u vodu. (Tate)

Kaže se da je uz rijeku Hogsmill radio i do 11 sati na dan, šest dana u tjednu, tijekom pet mjeseci. Kad je u studenome zapuhao vjetar i počeo padati snijeg, dao je izgraditi kolibu od četiri pletera prekrivena slamom kako bi mogao nastaviti slikati. (Wikipedia)

Jednaka pažnja liku i pejzažu ključna je za prerafaelitski karakter slike. Svijetle boje i pomno promatrani detalji daju prirodi vlastitu snagu. Tragedija se odvija među biljkama koje nastavljaju rasti.

Millais je imao samo 22 godine. Rođen u Southamptonu 1829., upisao je škole Royal Academy s jedanaest godina, kao najmlađi student ikad primljen, i ondje upoznao Williama Holmana Hunta i Dantea Gabriela Rossettija, s kojima je osnovao Prerafaelitsko bratstvo. (Wikipedia)

Tko je bio model za Ofeliju?

Millais je lik slikao zasebno u ateljeu, gdje je Elizabeth Siddal pozirala u kadi vode. Dovršena slika spaja pažljivo namještenu pozu s vanjskim krajolikom. Ono što djeluje lako ovisi o dvjema vrstama promatranja.

Model je bila Elizabeth Siddal, miljenica prerafaelita koja se poslije udala za Rossettija. Tate bilježi da je četiri mjeseca pozirala u kadi s vodom koju su odozdo grijale svjetiljke. Kad su se svjetiljke jednom ugasile, teško se prehladila, a njezin je otac prijetio tužbom sve dok Millais nije pristao platiti liječničke račune. (Tate)

Haljina je bila prava starina. U ožujku 1852. Millais je napisao da je kupio „doista raskošnu staru damsku haljinu“, posvuda ukrašenu cvjetovima od srebrnog veza, kako bi je naslikao za Ofeliju, i da ga je stajala četiri funte, „koliko god bila stara i prljava“. (Tate)

Što znači cvijeće na slici Ofelija?

Cvijeće nosi značenja, ne samo boju. Tate povezuje mak sa smrću, tratinčice s nevinošću, a maćuhice s uzaludnom ljubavi. Sitni detalji povezuju prirodu s Ofelijinom pričom, ne svodeći cijelu obalu na jedan simbol.

Tateov zapis većinu biljaka čita kao simbole. Ruže uz Ofelijin obraz i haljinu te poljska ruža na obali mogle bi podsjećati na to kako je njezin brat Laert naziva „ružom svibnja“. Vrba, kopriva i tratinčica povezuju se s napuštenom ljubavlju, boli i nevinošću; ljubičice koje nosi kao ogrlicu oko vrata mogu označavati vjernost, čednost ili smrt mladih; a po vodi plutaju potočnice. (Tate)

Slika drži zajedno promatranje i književnu maštu. Voda se može proučavati, biljke imenovati, a lik pripada tragediji. Njihov susret čini prizor i opipljivim i uznemirujućim.

Kako je Ofelija primljena i gdje je danas?

Kad je izložena na Royal Academy 1852., primljena je podijeljeno. Kritičar The Timesa smatrao je izopačenim to što je Ofelija uronjena u „zakorovljeni jarak“, a čak je i John Ruskin, koji je podržavao Millaisa i tehniku smatrao izvrsnom, doveo u pitanje izbor krajolika iz Surreyja. (Wikipedia)

Trgovac umjetninama Henry Farrer već je 10. prosinca 1851. kupio sliku od Millaisa za 300 gvineja. Potom je prešla u ruke kolekcionara B. G. Windusa, strastvenog kupca prerafaelitske umjetnosti, koji ju je 1862. preprodao za 748 gvineja. (Wikipedia)

Ofelija je bila dio izvornog dara Sir Henryja Tatea galeriji Tate Gallery, a muzejska napomena o podrijetlu bilježi da ju je on darovao 1894. Prema Tateovoj evidenciji zbirke, slika je izložena u Tate Britainu. (Tate)

Njezina je slika daleko putovala. Oblikovala je Ofelijinu smrt u filmu Hamlet Laurencea Oliviera iz 1948., Kylie Minogue oponaša tu pozu u spotu za pjesmu Nicka Cavea „Where the Wild Roses Grow“, Lars von Trier priziva je u prologu svog filma Melancholia iz 2011., a 2025. Taylor Swift referirala se na nju na naslovnici albuma The Life of a Showgirl. (Wikipedia)

Otvorena usta i ruke zadržavaju pozornost na životu koji još nije potpuno utihnuo. Okolna ljepota ne uklanja tugu. Zbog nje je kontrast lika i žive obale teže zaboraviti.

Detalji ukratko

  1. To je Ofelija iz Shakespeareova Hamleta, koja se utapa u potoku punom cvijeća.
  2. Lice joj se okreće prema gore među trskom.
  3. Gusta trska ispunjava lijevu obalu.
  4. Srebrna haljina širi se po vodi.
  5. Jarko cvijeće pluta kraj njezine spuštene ruke.
  6. Divlje ruže cvatu iznad njezina tijela koje pluta u vodi.
  7. Cvijeće nastavlja cvasti oko života koji nestaje.

Izvori i dodatna literatura

Istražite još jednu sliku

Pregledajte svaku priču o slici · Često postavljana pitanja